Nakon pola sata na vrata mi je došao njegov najbolji drug, čovjek koji je taj dan trebao biti kum, molio me da krenem sa njim, iskreno koliku ljubav osjećam premanjemu na trenutak sam poželjela da to uradim, ali samo na trenutak, ali sam se zahvalila na ponudi i rekla NE. Nisam mogla da tako nešto uradim djevojci koja bi cijeli život bila obilježena, njenoj porodici, a na kraju i mojoj porodici jer bi nas sele osuđivalo idućih 5 generacija.
On se oženi i evo 7 godina i dalje je uporan, često zove, čestita gaše godišnjice, rođendane, slave, nikada mu nisam odgovorila niti dala povoda za tako nešto i iskreno sve to me mnogo boli, jednostavno ga volim i voljet ću ga cijelog života, ali zbog njegove gluposti tako je kako je. Mislim da se nikada neću udavati, jer ni prema kome neću moći gajiti iskrena osjećanja, nikoga neću moći voljeti kao njega, a to ne bi bilo fer ni prema potencijalnom muškarcu koji bi me oženio. Sreća što ovaj život ima kraj i što je svakim danom bliži, tako da moja patnja će jednog dana sigurno da završi, samo se trebam pritrpiti malo
