Davno je to bilo ali pamtim i to će me proganjat do smrti. Taman što sam upisao srednju školu, krv vri, pubertet, JA NAJPAMETNIJI, mama me tu noć molila da ne izlazim sa drugovima da ostanem sa njom, ali moje riječi da mi je društvo važnije od nje, me proganjaju cijeli život.
Otišao sam , a kada sam se vratio imao sam šta i vidjeti. Mama preminula, ustanovljeno od srčanog udara. Da sam je tada poslušao i da nisam izabrao društvo koje više
i ne poznajem i da sam ostao kući možda bi bilo drugačije. Inače živjeli smo sami, otac nas je napustio na mome rođenju. Život život je velika patnja.
