Svi kažu da roditelji znaju najbolje, da treba slušati roditelje i tako to… Moji su od mene tražili i ubjeđivali me da trebam ostaviti moju djevojku, djevojku koju ludo volim i koja mi je sve, zbog toga što se teško razboljela. Govorili su mi da će mi biti mnogo teže da preživim kada ona umre i da je
bolje da prekinem sa njom na vrijeme.Toliko su bili uporni da su me poslali tetki u Njemačku na tri mjeseca, tih tri mjeseca se pretvorilo u dvije godine. Čak sam se i oženio za neku dijasporku, nisam bio sretan i toliko mi je bilo sve jedno da sam radio kako mi drugi kažu. Moj žživot i onako nije imao smisla od kada su me razdvojili od moje jedine ljubavi. Za božić sam bio kod mojih i sreo sam roditelje moje djevojke od koje su me silom odvojili iznenadio sam se kada su mi rekli da je zlu bolest pobijedila, ali da nikako ne može da podnese da sam je ja izdao i napustio kada joj je bilo najteže. Ozdravila je, ali volje za životom nema jer sam za nju bio i ostao jedina osoba sa kojom želi
živjeti. Razveo bih se odma, ali žena sa kojom sam u braku za 2 mjeseca treba da se porodi. Šta sad, ljubav mog života na jednoj strani, prvo dijete na drugoj strani, oboje nemogu imati. RODITELJI VI SVE ZNATE POMOZITE SVOME SINU SADA….
